BUHAČ / TANACETUM CINERARIIFOLIUM

28,00 kn

POGLEDAJ IZGLED SADNICA

Opis

Sadnice u posudi promjera 12 cm.

 

Opis:

Dalmatinski buhač (Tanacetum cinerariifolium) je višegodišnja endemska biljka.

Zbog svoje ekonomske vrijednosti, zadnjih stotinjak godina proširio se na ostale kontinente. Interes za ovom biljkom je sve veći, ponajviše zbog svog insekticidnog djelovanja. Najveći proizvođač dalmatinskog buhača u svijetu je Kenija.

 

Buhač je polugrmolika biljka koja može doživjeti starost i do 12 godina. Razvija jak i razgranat korijen s velikim brojem žila koje prodiru duboko u tlo. Iz korijena izbija veći broj ravnih i razgranatih stabljika. Jedna biljka može imati između 300 do 400 stabljika. Na svakoj stabljici nalazi se tri do šest grana.

Buhač može narasti do visine od 50 do 60 cm. Listovi su nepravilni i krupni, dok su pri vrhu sitniji. Stabljika i listovi su prekriveni sitnim dlačicama srebrne boje. Stabljike završavaju cvjetnom glavicom koja izgledom podsjeća na cvijet tratinčice ili ivančice. Nakon dvije godine buhač može sadržavati 200 do 400 cvjetova, a starije i više od 800. Cvate krajem svibnja do početka lipnja.

omaći buhač sadrži oko 0,5 do 1,8% ukupnih priretrina, dok neke linije sadrže i preko 4%.

Piretrin ima sposobnost kontroliranja ili odbijanja velikog broja vrsta insekata (kućne muhe, komarci, žohari) s jako malim ili nikakvim utjecajem na okoliš. Piretrin je fotolabilan, što znači da se raspada u prisutnosti sunčeve svjetlosti. Djeluje kao kontaktni otrov i utječe na živčani sustav insekata tako što blokira njegovo normalno funkciniranje, a nakon čega slijedi i smrt insekata.

Najviše se primjenjuje u vojsci, pogotovo u zemljama koje imaju vojne baze izvan svojih granica. Važnost piretrina je velika, zato što nije otrovan za ljude i toplokrvne životinje, a i insekti ne stječu otpornost na njega. Buhač služi i za izradu preparata protiv biljnih bolesti i štetočina. U medicini se koristi kao antiseptik te pomaže pri opuštanju mišića i za liječenje infekcija.

Najbolje uspijeva u toplim, sunčanim i suhim podnebljima. Prirodna staništa su mu stjenoviti tereni. Dlačice na biljci sprječavaju gubitak vode i oštećenja niskim temperaturama. Buhač zahtijeva sunčane površine zaštićene od vjetra. Najpogodnija tla za uzgoj buhača su ona koje sadrže puno kalcija, dobre vodopropusnosti, a zbog snažnog korijenovog sustava, može se uzgajati i na najsiromašnijim tlima. Plodnija tla nisu toliko pogodna jer se stvara previše zelene mase. Najbolja tla za uzgoj tla su visokoplaninska tla na vapnenačkoj podlozi.

 

Napomena o izgledu sadnica u određeno godišnje doba

U rano proljeće trajnice i ukrasno bilje počinju sa vegetacijom.

U ljeto  su  sadnice u punoj vegetaciji kao na posljednjoj slici u svakom oglasu.

U jesen sadnice počinju žutjeti i ostajati bez lisne mase.

U zimskom periodu, sve do početka travnja trajnice i ukrasni grmovi su bez lisne mase, ovisno o vrsti, trajnice u potpunosti gube nadzemni dio.