Judino drvo / Cercis

1,19 

Opis

Pakiranje: 10 sjemenki.

 

Judić ili Judino drvo bjelogorično je ukrasno stablo ili veliki grm iz porodice mahunarki (Fabaceae). Po nekima porijeklom je iz Kine, a po drugima sa istočnog Sredozemlja. U visinu može doseći do dvanaest i širinu do deset metara. Listovi su mu relativno veliki, srcoliki i prije no što otpadnu, u jesen, poprime žutu ili boju svijetli oker. Cvasti počinje nakon pete godine, prije listanja, a vrijeme cvatnje

Znanstveno je dokazano da je judić „živi fosil” jer je, kao vrsta, star preko sto milijuna godina o čemu svjedoče fosilni ostaci pronađeni u Francuskoj. Kao i poznatiji „živi fosil” među drvećem, dvorežnjasti, ginko ili japanska lijeska (Ginkgo biloba) izuzetno je otporan na atmosferska onećišćenja.

Koliko je znanost jasna, toliko su legende mutne. Prema jednoj, judić ili Judino drvo, ime je dobio po Judi Iskariotu, izdajniku Isusovom, koji se je, nakon izdaje, u očaju, pokušao objesiti o granu upravo ovakvog stabla. Biblijsko svjedočanstvo pokušaj Judinog vješanja veže uz krhke grane smokve, pa je moguće kako su, jer se u međuvremenu rasprostranila i na području Judeje, križari ovo, njima nepoznato drvo, nazivali upravo po tom području i, kasnije, sa sobom ime donijeli, vjerojatno u trinaestom stoljeću, i proširili cijelom Europom. Tome svjedoče najstariji zapisi iz Francuske gdje ga spominju kao „stablo iz Judeje” ili „judejsko stablo” (arbre de Judée). Legenda ide dalje, pa budući da cvate u travnju i svibnju, datumski vrlo blizu Uskrsu, osobito po starom, „julijanskom” kalendaru, i zbog posebne odlike da cvijet može izbiti izravno iz debla (kauliflorija) te mnoštva cvjetova koji se „grupiraju” na jednogodišnjim grančicama, legenda govori kako su to krvave suze kojima je stablo od stida zaplakao kada se o njega objesio Juda.

je kraj travnja i početak svibnja.

S Judom izdajnikom povezuju ga i engleski naziv – judas tree te njemački – Der Gewöhnliche Judasbaum, dok zbog ljepote ljubičaste boje cvijeta i srcolikog lista, Španjolcima Judino drvo predstavlja stablo ljubavi. Turci ga zovu Erguvan, a još od vremena Bizanta i Carigrada, simbol je glavnog grada Turske gdje je, na obalama Bospora, rastao pod zaštitom carskih obitelji. Razlog tomu je što crveno ljubičastu, ili purpurnu boju, nitko osim careva nije smio koristiti.

Ova, po zahtjevnosti vrlo skromna, ukrasna drvenasta vrsta izvrsno je prilagođena našem klimatskom podneblju a osim u vrtove, moguće je saditi ju i u posude kojima možemo ukrasiti terase i druge vanjske površine, a zanimljivo je što inače, osim u svrhu uklanjanja oštećenih i neželjenih grana, koje se obavlja u trenutku kad prestane opasnost od niskih temperatura, ne treba orezivanje, Judino drvo može se uzgajati i kao bonsai jer, načelno, dobro podnosi rez. Najčešći način razmnožavanja je sjemenom iz mahuna koje se na stablima zadržavaju cijelu zimu. Pojava kada se mahune, nakon cvatnje, razviju i ostanu na deblu, naziva se kaulikarpija.

 

Napomena o izgledu sadnica u određeno godišnje doba:

U rano proljeće trajnice i ukrasno bilje počinju sa vegetacijom.

U ljeto  su  sadnice u punoj vegetaciji kao na posljednjoj slici u svakom oglasu.

U jesen sadnice počinju žutjeti i ostajati bez lisne mase.

U zimskom periodu, sve do početka travnja trajnice i ukrasni grmovi su bez lisne mase, ovisno o vrsti, trajnice u potpunosti gube nadzemni dio.