Opis
| Veličina posude / Promjer: | FI 10 |
Ova sorta talijanskog podrijetla ima upečatljive ljubičaste glavice sa srebrno-sivim listovima. Sazrijeva kasnije od zelenih vrsta, ali s vjerojatno finijim okusom (možda, prema nekim talijanskim kuharima, čak i “najboljim na svijetu”).
Vrlo popularna u Francuskoj, ova se biljka uzgaja zbog svojih velikih, jestivih, kuglastih cvjetnih pupova. Natapaju se u slanoj vodi nekoliko sati, isperu, kuhaju dok ne omekšaju, a zatim poslužuju s maslacem. Zatim, odbacujući svaku prividnu pristojnost, mesnate ljuske se uklanjaju jedna po jedna prstima, stišću se među zubima i meso se oguli. Ukusno! Artičoka je također plemenita biljka, i zbog lišća i zbog cvijeća, te zaslužuje mjesto u bilo kojoj cvjetnoj gredici.
Artičoka je jedna od najstarijih namirnica poznata ljudima. Oduvijek je bila iznimno cijenjena povrtnica, a njezino točno podrijetlo nije poznato. Zelena tržnica u Francuskoj je nezamisliva bez artičoke, a u Italiji često raste u maslenicima kao dodatna kultura.
Mediteranska je biljka pa uspijeva u cijelom Sredozemlju, osobito Italiji i Francuskoj, a Grčka, Portugal i Izrael su njeni najveći izvoznici. Rasprostranjena je i u Aziji te u Sjevernoj i Južnoj Americi, a kod nas samoniklo raste na otocima u srednjoj i južnoj Dalmaciji.
Biljka je slična sikavici, a cvjetne glavice su vrlo lijepe, tako da je prikladna i kao ukrasna sobna biljka. Ima ljubičaste cvjetne glavice veličine 8-15 cm s mesnatim i sočnim cvjetištem dugih listova do 80 cm, dlakavog naličja i bodljikavih vrhova. Najukusniji dio ove povrtne biljke su mesnata cvjetišta.
Zanimljiva povijesna činjenica vezana uz artičoku potječe iz 16. st. Ova je biljka tada bila namijenjena za konzumaciju isključivo muškarcima, a ženama je bila zabranjena jer se smatralo da je afrodizijak.
| Napomene: | Trajnice su listopadne i u jesen gube lisnu masu ili cijeli nadzemni dio, te sa proljećem kreću sa vegetacijom.
Sve biljke su uzgojene na otvorenom, kako bi bile otporne na sve vremenske uvjete. Uobičajeno, od 15.10. do 15.4. , ovisno o vremenskim prilikama sadnice se u ranu jesen orezuju. Trajnice prezimljavaju korijenovim sustavom, ukrasni grmovi se orezuju i ostaju u potpunosti bez lisne mase. Gomoljaste i lukovičaste biljke se također povlače do zemlje.
|