-BOSILJAK TENUIFOLIUM / SVETI – TULSI-

Uz stotine blagotvornih spojeva koje sadrži, sveti bosiljak jak je antioksidant te ima antibakterijska, antivirusna i antigljivična svojstva.

Ova biljka smanjuje stres, jača imunitet, snižava kolesterol, pospješuje metabolizam, regulira krvni tlak i šećer.

Domaći je lijek za mnoga oboljenja, a u nastavku pročitajte deset ljekovitih koristi.

1. Dišni poremećaji

Vrlo je učinkovit u liječenju gotovo svih vrsta respiratornih bolesti, virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija dišnog sustava.

Važan je sastojak mnogih ayurvedskih sirupa za kašalj.

Pomaže pri iskašljavanju sluzi kod bronhitisa i astme te olakšava disanje zbog eteričnih ulja koje sadrži.

2. Plućne bolesti

Zbog svojih antibiotskih svojstava, vitamina C te spojeva koji su prisutni u eteričnim uljima, Tulsi je učinkovit u liječenju plućnih infekcija te znatno umanjuje štetu na plućima nastalu zbog pušenja.

3. Srčane bolesti

Bogat je antioksidansima, kao što je eugenol, koji štite srce od štetnog djelovanja slobodnih radikala.

Eugenol je vrlo koristan i u smanjenju razine kolesterola u krvi zbog čega ima blagotvoran učinak na bolesti srca.

4. Stres

Nedavne studije pokazale su da listovi svetog bosiljka igraju značajnu ulogu u zaštiti od stresa, jer imaju adaptogena svojstva.

Vitamin C i ostali antioksidansi koje sadrži sveti bosiljak, odlično umiruju i snižavaju krvni tlak, te tako umanjuju stres.

5. Njega zubi i usne šupljine

Sveti bosiljak uništava više od 99% bakterija u ustima, koje su odgovorne za stvaranje lošeg zadaha, zubnog kamenca, plaka i karijesa.

Zbog adstringentnog svojstva koje posjeduje, smanjuje upale zubnog mesa.

6.Bubrežni kamenac

Kao diuretik, ova biljka pomaže pri smanjivanju razine mokraćne kiseline u tijelu, koja je glavni krivac za stvaranje bubrežnih kamenaca.

Octena kiselina i neke komponente eteričnih ulja Tulsija pomažu pri otapanju kamenca.

7. Njega kože

Zbog eteričnih ulja, koja imaju antibiotsko, dezinfekcijsko, antibakterijsko i antifungalno djelovanje, sveti bosiljak bez ikakvih nuspojava liječi bolesti kože i djeluje umirujuće.

8. Glavobolja

Zbog svojih analgetskih, sedativnih i antimikrobnih svojstava, sveti bosiljak učinkovito kontrolira glavobolje izazvane migrenom, prehladom ili povišenjem krvnog tlaka.

9. Njega očiju

Mnogi problemi očiju uzrokovani virusnim, bakterijskim ili gljivičnim infekcijama, mogu se ublažiti svakodnevnim ispiranjem očiju s vodom u kojoj je natopljeno nekoliko listića svetog bosiljka.

Tulsi također pomaže pri zaštiti očiju od katarakte, glaukoma te makularne degeneracije.

10. Imunitet

Zbog već spomenutih ljekovitih svojstava, sveti bosiljak štiti naš organizam od gotovo svih infekcija uzrokovanih virusima, bakterijama i gljivicama te služi za jačanje imunološkog sustava.

Bosiljak (Ocimum basilicum, bosilje) je začinska i ljekovita biljka porijeklom iz Indije. Prije pet tisuća godina proširio se u Egipat, gdje je nađen u posudama koje su se čuvale u grobnicama faraona u piramidama. U drevnim se kulturama koristio u obredima plodnosti, što se do danas sačuvalo u vudu ritualima na Haitiju. U Indiji se bosiljak smatra svetom biljkom (sveti bosiljak, tulsi), a zbog brojnih ljekovitih učinaka primjenjuje se u ajurvedskoj medicini kod najraznovrsnijih dijagnoza: od stresa i alergija do preveniranja karcinoma i degenerativnih bolesti.

Za vladavine Julija Cezara cijenjen je kao ljekovita i začinska biljka, pa se brzo proširio tadašnjim Rimskim carstvom prema sjevernim dijelovima Europe te potom i na Ameriku. No to što su ga na svojoj trpezi i u biljnoj apoteci cijenile okrunjene glave državnika nije razlog zašto je ovom začinu dato ime kraljevski (po grčkoj riječi basileus). Priča govori da su grmovi bosiljka rasli oko mjesta gdje je sveta Helena, putujući Svetom zemljom 326.-328. godine, pronašla skriven križ za koji se vjeruje da je na njemu bio razapet i umro Isus Krist, u kršćanskoj religiji često imenovan i kao Kralj Krist. Tegle sa bosiljkom zato se i danas u grčkim pravoslavnim crkvama postavljaju uz oltar, te ga koriste za aromatiziranje svete vode.
I u starih Grka i Rimljana bosiljak je biljka bogate simbolike – smatrali su ga simbolom mržnje i neprijateljstva. U srednjem je pak vijeku u Italiji bio znak ljubavi, pa se i do danas u toj zemlji i u nekim dijelovima Mediterana očuvao običaj da djevojka stavljanjem tegle s bosiljkom navečer na prozor signalizira ljubavniku da ga te noći željno očekuje.
Bez obzira na ljubav, na Mediteranu se tegle s bosiljkom često drže na prozoru jer njegov miris rastjeruje muhe i komarce, a prije odlaska na spavanje prstima se nježno protrlja nekoliko listova kako bi jače zamirisali.
Glavna je primjena bosiljka u kulinarstvu i liječenju. Lako ga je uzgojiti pa ga redovno nalazimo u začinskim gredicama kućnih vrtova, a u stanovima u začinskim teglama.
Uzgoju bosiljka pogoduje sunčano i od vjetra zaštićeno mjesto, pa se na Mediteranu može pronaći i kao samonikla biljka. Jednogodišnja je biljka, raste u obliku grma, sa ovalnim do dugačko eliptičnim listovima na dugim petljkama. Poznajemo više od 60 vrsta bosiljka, niske grmaste sorte budu visoke do 25 cm, a velike narastu u žbunove visoke do pola metra. Najčešći u europskom podneblju je tzv. grčki bosiljak sa zelenim krupnim ili sitnim listovima i tzv. tajlandski sa ljubičastim listovima.
Za uzgoj bosiljka pogodna je obična vrtna zemlja pomiješana sa pijeskom za drenažu. Zalijevajte lagano s odstajalom vodom, jer ne voli previše vlage niti podnosi hladno, te prihranite samo jednom, s malo organskog gnojiva. Biljku treba stalno optrgavati odnosno odsjecati vrh ili gornju trećinu biljke pa će tjerati nove izdanke i listove.
Kako biste imali mlade stabiljke cijelu sezonu u vrtu, sijte bosiljak u nekoliko navrata – sa razmacima od tri tjedna, počevši od početka svibnja do početka kolovoza. Osjetljiv je na hladnoću, pa ga van iznesite tek u lipnju.
Za ljekovitu namjenu koristi se sušeni bosiljak. Biljka se žanje tik prije početka cvatnje, kad sadrži najveću koncentraciju eteričnih ulja (cvate od kraja lipnja do rujna) ili za cvatnje, na jakom popodnevnom suncu. Odreže se tik iznad zemlje, a mogu se brati i pojedinačni listovi. Najčešće su dvije žetve – u srpnju te krajem rujna, s time da je prva, srpanjska berba ljekovitija. Suši se potom čitava biljka, obješena u malim snopićima na prozračnom mjestu, zaštićenom od izravnog sunčevog svjetla. Berete li listove, sušite ih međusobno odvojene i složene na čistom papiru, na drvenim rešetkama. Potpuno osušen bosiljak sitno se izreže i čuva u dobro zatvorenim kutijama, zaštićenim od utjecaja svjetla.
Listovi bosiljka bogati su vitaminima K, A i C te folnom kiselinu, a u manjim količinama sadrži i sve ostale vitamine, osim B12.
Tradicionalno se u europskoj pučkoj medicini koristi za otklananje depresije, poboljšavanje probave – počev od poticanja apetita do liječenja upalnih crijevnih bolesti i katara želuca, te kao sredstvo za izlučivanje mokraće.
Za uporabu u kuhinji koristimo svježe listove, koje beremo stalno, kako nam ustrebaju, pa i izvan sezone kada možemo držati teglicu sa svježim bosiljkom u kuhinji. Kako kuhanje uništava njihov okus, svježi listići bosiljka dodaju se na kraju kuhanja gotovom jelu, najbolje tako da ih rastragamo prstima. U hladnjaku se svjež može čuvati nekoliko dana u dobro zatovorenoj vrećici ili umotan u vlažni papir. Zamrznut u frizeru može stajati do šest mjeseci.
Sušeni bosiljak preintenzivnog je, pomalo paprastog okusa, pa se u kulinarstvu primjenjuje na drugačiji način od svježih listova, primjerice, u poznatoj provansalskoj mješavini sušenih začina (Herbes de Provence) u kojoj su uz bosiljak još i ružmarin i kadulja. Sušeni su posebno korisni kod dijeta za mršavljenje bez soli: daju okus hrani, potiču na lučenje mokraće i čišćenje organizma. U kulinarskoj primjeni jedna čajna žličica sušenog zamijenit će jednu jušnu žlicu svježeg bosiljka.
Bosiljak se koristi u brojnim specijalitetima internacionalne kuhinje. U Italiji kao glavni začin zelenog preljeva za tjesteninu pesto i čuvenog octa Aceto Basillico di Modena. Kinezi ga svježeg ili sušenog dodaju juhama, na Tajvanu poslužuju uz prženu piletinu pržene listove bosiljka. Tajlandski bosiljak dodaje se u vrhnje ili mlijeko od kojeg se rade posebni sladoledi i čokolade, a za jelo se koriste i pupoljci cvjetova bosiljka.
U zemljama Mediterana glavni je začin osvježavajućih ljetnih jela, posebno onima od paradajza bilo da je riječ o juhama, pizzama, salatama ili bruschettama, a oplemenit će i varivo od mahuna i musaku sa patlidžanima, Natrgani listići dodaju se omletu s tikvicama, hladnoj ljetnoj salati od rajčice i mozzarele.

Sve biljke su uzgojene na otvorenom, kako bi bile otporne na sve vremenske uvjete.

Uobičajeno, od 15.10. do 15.4. , ovisno o vremenskim prilikama sadnice se u ranu jesen orezuju. Trajnice prezimljavaju korijenovim sustavom, ukrasni grmovi se orezuju i ostaju u potpunosti bez lisne mase. Gomoljaste i lukovičaste biljke se također povlače do zemlje. Sadnice koje naručujete u ovom periodu provjeravate preko korijenovog sustava.