Opis
Pakiranje: 10 sjemenki.
Borač, boreč ili boražina (Borago officinalis L.) je jednogodišnja biljka koja samoniklo raste u Sredozemlju i južnoj Europi, a uzgaja se u cijelom svijetu. Ime roda dolazi od arapske riječi buhuray, što znači „otac sirovosti“, a veže se uz svojstvo dlakavosti listova. Smatra se da je domovina borača Mala Azija i područje zapadnog dijela Sredozemlja, odakle je još u starom vijeku stigao u Europu i postao cijenjena medonosna i ljekovita biljka. Naziv za biljku sličan je u mnogim europskim jezicima. U Italiji ga zovu Borragine, njemački naziv je Borretsch, francuski Bourrache itd. Kod nas ga najčešće samoniklog susrećemo u Primorju i Dalmaciji, kao korov po vinogradima, poljima i zapuštenom tlu u blizini naselja. Jednostavno se i uzgaja. Voli sunčano mjesto, a ne traži posebno kvalitetnu zemlju niti prečesto zalijevanje. Kao začinska i ukrasna biljka sve se više uzgaja u cvjetnjacima i povrtnjacima.
Ljekovitost borača
Od djelatnih tvari borač sadrži sluzi, škrob, trjeslovine, avonoide, mineralne tvari, nešto C vitamina i karotina. U narodnoj medicini listovi borača koriste se kod dišnih tegoba, srčanih bolesti, povišene temperature, reume i gihta, te za bolje izlučivanje viška tekućine iz organizma. Borač oduvijek slovi i kao biljka koja razveseljava, tjera melankoliju i vraća hrabrost. Oblozima se uklanjaju upale i otekline.
Životni vijek sjemena borača je i do osam godina, a jednom zasijan u vrtu, borač se obilno i sam zasijava. Sije se od proljeća do početka ljeta u kanaliće dubine 1 cm, a mlade biljke se kasnije prorijede ili presađuju. Sijanjem u kasno ljeto ili u jesen na proljeće slijedeće godine dobivano već dvogodišnju biljku koja će cvasti sredinom proljeća. Borač se može uzgajati i kao lončanica, manje biljke i u zatvorenom. Pripada porodici oštrolista i ima 30-60 cm visoku, sočnu, šuplju i razgranjenu stabljiku prekrivenu sitnim bijelim dlačicama. Prizemni listovi su u rozeti, a oni na stabljici naizmjenični, jajasti, s valovitim rubom i zbog dlačica grubljom teksturom. Od lipnja borač ukrašavaju peterolatični zvjezdasti cvjetovi prekrasne plavoljubičaste, ponekad ružičaste, a vrlo rijetko bijele boje, s izbočenim i jako razvijenim crnim prašnicima u sredini. Cvjetovi su smješteni na vrhu ogranaka, nagnuti prema dolje, skupljeni u rahle cvatove. Zahvaljujući svojoj ljepoti motiv cvijeta bio je čest ukras već na srednjovjekovnim tapiserijama, šalovima vitezova, marginama starih bilinara i vjerskih knjiga. Karakterističnu plavu boju cvjetova slikari su odabirali za bojanje madonine haljine. Nakon cvatnje razvijaju se jajoliki tobolci s 5-6 mm dugim i oko 3 mm širokim crnosmeđim sjemenkama.
Zbog ugodnog i osvježavajućeg okusa koji podsjeća na krastavac mladi i svježi listovi se kao začin dodaju salatama, umacima, varivima jogurtima i sirevima za mazanje. Prije upotrebe ih zbog neugodne bockave teksture uvijek treba sitno nasjeckati i paziti da se ne pretjera s količinom jer imaju jak okus. Kinezi ih pune i rolaju, slično kao što mi činimo s listovima kupusa ili vinove loze, a u Engleskoj se koriste za aromatiziranje pića. U Njemačkoj je u proljeće posebno omiljen Frannkfurter Grüner Sauce (zeleni frankfurtski umak), koji uz borač sadrži i peršin, vlasac, dragušac, kiselicu, krvaru, kopar, a ponekad i kisele krastavce. Servira se uz kuhano ili pirjano meso, ribu, mlade krumpire. Listovi izmiješani sa sirom koriste se kao nadjev za tjesteninu Preporučljivo je da se listovi beru do pojave cvjetnih pupoljaka jer poslije sadrže veću količinu štetnih spojeva. Svježa stabljika narezana na komadiće koristi se kao dodatak aperitivima. Cvjetovi se koriste za ukrašavanje jela, svježi, kandirani ili smrznuti u kockicama leda.