Chili / Piquillo ( za punjenje )

Paprika Piquillo nudi praktički nultu toplinu, ali ono što nudi je slatkoća i okus. Poput popularne crvene paprike, piquillo paprike mogu se koristiti za kuhanje mnogih jela. Ime mu potječe od španjolske riječi za “mali kljun”, jer se uzgajaju u sjevernoj Španjolskoj.

Paprike sazrijevaju do jarke crvene boje, što ih lokalno čini poznatim kao “crveno zlato”. Sužavaju se do vrha na kraju, nalikuju malim ptičjim kljunovima, otuda i naziv.

Čili je izvanredno oštra okusa, pa je dvadesetak puta jači od obične ljute paprike. Okus mu je međutim manje aromatičan i pikantan, boja mnogo bljeđa. Ljutina čili paprike potječe od spoja zvanog kapsaicin, ali osim njega, sadrži i visokovrijedne karotenoide, vitamine A i C, te flavoniode.Glavni sastojak koji mu daje specifičnu ljutinu je capsaicin, tvar koja pokazalo se snižava razine kolesterola i triglicerida u krvi, sprečava grušanje krvi, jača imunitet i ima afrodizijačka, antibakterijska i fungicidna svojstva.

Čili paprike pripadaju porodici Capsicum. Ima ih na stotine vrsta koje mogu biti raznolikog oblika, veličine, boje, okusa i ljutine.
Samo u Meksiku ima ih više od 150.
Ljutinu čili paprikama daje kapsaicin koji je najviše koncentriran u unutarnjem središnjem dijelu paprika sa sjemenkama i bijelim pregradama.

Čili paprike se koriste kao hrana, začin, a cijenjene su i zbog svog ljekovitog djelovanja.

Zemlja podrijetla čilija je Meksiko gdje se čili uzgajao još prije 9000 godina. Osim u Meksiku čili odlično uspijeva u američkim državama Kalifornija, Karolina i Luisiana. U početku su se upotrebljavale kao ukrasni predmet, a zatim kao hrana i lijek.

U Europu ih je donio Kristofer Kolumbo sa svojih proputovanja po Karibima, smatrajući da je otkrio novu vrstu papra. Ferdinand Mageljan je čili prenio u Afriku i Aziju, gdje je danas gotovo nezaobilazan začin u raznovrsnim jelima.