Opis
Pakiranje 50 sjemenki.
Luk je sigurno primjer biljke neugledne izgledom, a visokokvalitetne po svojim svojstvima. Ubraja se među najstarije povrtlarske kulture i od davnina upotrebljava se za prehranu ljudi. Miris mu je aromatičan, a okus snažan, manje ili više ljut. Okus luka ovisi o klimi u kojoj raste – što je blaža klima, to je luk slađi.
Luk potječe iz Azije i Bliskog istoka, a uzgaja se više od 5000 godina. Egipćani su osobito cijenili vrijednost luka te su njime plaćali radnike koji su gradili piramide, dok su faraoni (npr. Tutankamon) stavljali luk u grobnice da im posluži u zagrobnom životu. U Indiji se još u . stoljeću luk upotrebljavao i za liječenje. Popularnost luka održala se i u starih Grka i Rimljana, a osobito su se njime koristili siromašni slojevi ljudi kao dodatkom svojim jednostavnim jelima. U srednjem vijeku bio je nezamjenjivo povrće u mnogim europskim zemljama, pa se čak posluživao kao dio zdravog doručka. Kristofor Kolumbo proširio je luk na zapad, a danas su najveći uzgajivači Kina, Indija, Sjedinjene Američke Države, Rusija i Španjolska.
Latinski naziv za luk u prijevodu znači ‘jedan’, ‘jedinstven’. Jedan razlog je taj što luk ima jednu glavicu, za razliku od svog srodnika češnjaka. Drugi je razlog taj što se glavica luka sastoji od više koncentrično poredanih listova koji čine glavicu luka. Ubraja se u one vrste povrća koje služe i kao začini (kao što su primjerice peršin, celer, pasternjak, poriluk…) pa je stoga ponekad teško odrediti pravu granicu između povrća i začina. Sorte luka razlikuju se po boji, veličini i okusu.