Opis
Plod rajčeka omotan je nejestivom košuljicom koja je isprva zelena i čini potpuno zatvoren lampion. Rastom ploda košuljica puca, suši se, mijenja boju u nijanse smeđe i poprima strukturu sličnu papiru. Kad se odstrani košiljica plod je najčešće blago ljepljiv, ali ljepljiva se ovojnica lako odstranjuje vodom ili trljanjem. Varijeteti se uglavnom razlikuju u boji ploda (zeleni, žuti, crvenkasti i ljubičasti), rjeđe u veličini samog ploda. Žuti i zeleni varijeteti se su kiselijeg okusa i češće se upotrebljavaju za pripremu jela, dok su tamniji, crvenkasto i ljubičasto obojeni, nešto slađi i cjenjeniji za konzumaciju u sirovom stanju i uporabu poput voća (za pripremu želea, džemova i slastica). Rajček ima visok sadržaj pektina.
Zanimljivosti. Originalno astečko ime za rajček je tomate, dok su današnju rajčicu nazivali jitomate. Dolaskom rajčice u Europu zbog pojednostavljenja izgovora naziv se pojednostavio u tomate i izvedenice tog naziva ukorijenile su u velikom broju europskih jezika. U dijelovima Meksika i danas se pod tomate podrazumijeva rajček, a ne rajčica. Zbog neznanja i istozvučnog pandana u engleskom jeziku, u receptima za latinoamerička jela temeljna namirnica često je pogrešno prevedena i umjesto rajčeka navodi se rajčica.Kulinarska primjena. Može se koristiti u pripremi različitih jela, ali osnovna upotreba rajčeka u kulinarstvu je u pripremi, po mnogima najukusnijih šalši, umaka, marinada i juha. U pravilu u velikom broju jela može zamijeniti rajčicu i dati jelu specifičan i osebujan okus.
Preporučeni razmak između pojedinih biljaka je 80-100 cm, rajček ima bujan rast i rado raste u širinu s povijanjem bočnih grana do tla i stvaranjem novog korijenovog izboja.