Zalijevanje biljaka u vrtu ljeti
Zalijevanje biljaka u vrtu ljeti obavlja se ili vrlo rano ujutro ili navečer kada sunce zađe. Ako se zalijeva usred dana, onda će voda naglo ispariti. Još veći osjet suše biljke mogu imati ako je tlo lagano, odnosno ako je više plitko i pjeskovito te ako je vrt okrenut jugu i izložen vjetru. Stoga nam ne preostaje ništa drugo nego da vodu koju imamo na raspolaganju štedimo.
Jedan od načina uštede vode je postavljanje sustava za napajanje kap po kap u vrtu. No, ako nemate takav sustav za napajanje, a ipak želite da povrće i voće ostane u dobrom stanju po ljeti, morate odrediti prioritete kojim ćete redoslijedom zalijevati biljke. Pritom morate znati da je povrću i ukrasnom bilju potrebno više vode.
Prioritet morate dati mladim i tek presađenim biljkama, bez obzira radi li se o povrću, cvijeću, sadnicama stabala ili ukrasnim grmovima. Biljke koje su čitav dan izložene jakom suncu ili vjetru bit će potrebno češće zalijevati. Travnjak je veliki potrošač vode i ako ne raspolažete s dovoljnom količinom vode da pokrijete sve, onda ga nažalost nećete moći ni zalijevati.
Prilikom zalijevanja nikada nemojte naglo pljusnuti vodu po biljkama jer ju tlo neće uspjeti upiti, a na površini će se stvoriti korica koja će biljkama otežavati rast i koju ćete okopavanjem stalno morati razbijati.
Višu vlagu zraka vole samo kupusnjače i drugo lisnato povrće i cvijeće, dok će većini drugih biljaka ovakav način zalijevanja smetati jer stvara uvjete za razvoj mnogih gljivičnih biljnih bolesti. Kada je riječ o zalijevanju, nije preporučljivo da se cvijeće i povrće zalijeva vodom direktno iz vodovoda. Bolje bi ju bilo pretočiti u bačve.
Rahljenje tla
Biljke koje ste presadili do sada su već porasle, a korovi sve više probijaju pa je zemlju potrebno prorahliti, uništiti korove te ogrnuti biljke. Ako je tlo vrlo suho, prije ogrtanja je zemlju potrebno obilno zaliti. Nakon ogrtanja zemlju treba dobro pokriti slojem sijena ili slame koja je debela od 5 do 10 centimetara. Ako tako zbrinete svoju papriku, patlidžane, rajčicu, mahune i sve zeljarice, ne morate se bojati suše, već je dovoljno obilno zalijevanje svaka dva tjedna.
Prije nego što ćete presaditi sadnice, odnosno flance na gredicu, isto je potrebno prorahliti tlo te ga pognojiti glisnjakom ili kompostom i pokriti ga. Svježe pokošena trava najbolji je prekrivač za tlo, a njome se prekriva cijela gredica u debljini od desetak centimetara. Ako nemate zelene trave onda se možete poslužiti natrulim sijenom ili usitnjenom kukuruzovinom, ali ne slojem debljim od 5 centimetara.
Upravo zahvaljujući pokrivaču od trave biljke će biti zaštićene od jakog sunca. Ako primijenite samo jedno zalijevanje unutar tjedan dana zasigurno će se zakorijeniti gotovo sve presadnice, čak i u vrijeme sušnog razdoblja. U tom će slučaju tijekom cijele vegetacije biti mnogo manje posla oko zalijevanja, okopavanja i plijevljenja jer će tlo ispod pokrivača već biti rahlo.
Plijevljenje mladih i nježnih biljaka
Svi vrtlari koji u svom vrtu uzgajaju mlado korjenasto povrće poput peršina i mrkve znaju da ga je potrebno vrlo oprezno plijeviti kako se ne bi oštetio korijen. Agresivnim plijevljenjem uništava se cijela biljka, a korjenasto povrće vrlo teško podnosi presađivanje. Zato je najbolje odrezati nadzemni dio korova, a njegov korijen ostaviti u tlu.
Ako ste u početku pregusto sijali korjenasto povrće, onda ćete morati oprezno prorijediti višak. Zato bi bilo najbolje rjeđe i pažljivije sijati kako ne biste trebali prorjeđivati biljke jer to loše djeluje na njihov korijen.
Prihrana biljaka u vrtu tijekom vegetacije
Za vrijeme rasta i plodonošenja svim biljkama je potrebna prihrana. Prilikom konvencionalnog uzgoja, ljudi nerijetko posežu za umjetnim gnojivima koji na tržištu dolaze u krutom ili tekućem obliku. Ali treba znati da postoje i prirodna sredstva za prihranu koja su posebno važna za povrće koje ćemo brati tijekom cijelog ljeta, a to su, primjerice, krastavci, tikvice, paprike, rajčice i mahune, ali i za zeljasto povrće kako bi se dobro formirale glavice.
Kod biovrta za prihranu se preporučuje korištenje gnojnice koja je napravljena od koprive i gaveza. Gavez je bogat kalijem, a kopriva dušikom te ih se može koristiti odvojeno ili zajedno. Ovakva gnojnica priprema se tako da se na jedan kilogram svježih i usitnjenih kopriva doda 10 litara vode te se ostavi nekoliko dana u drvenoj posudi na sunčanom mjestu kako bi zakipjelo i kako bi u konačnici nastala gnojnica.
Povremeno se po površini može posipati malo kamenog brašna kako bi se uklonio neugodan i intenzivan miris. Ovako pripremljena gnojnica koristi se za zalijevanje tla prije sam sjetve, dok se za zalijevanje i prihranu biljaka mora razrijediti u omjeru jedan naprema deset.
Gavez osim kalija sadrži željezo, kalcij, fosfor, mangan, a gnojnica od gaveza je odlična za jačanje biljaka i obogaćivanje istih mineralima, jer se spravlja od cijele biljke u vrijeme njezinog cvjetanja. Priprema se na isti način kao i gnojnica od koprive te se također upotrebljava razrijeđena u omjeru jedan naprema deset. Tom se otopinom biljke u povrtnjaku zalijevaju samo jednom na tjedan. Ako imate puno gaveza, onda ga možete koristiti i za malčiranje ili ga usitnjenog dodati kompostu.
Biološka zaštita biljaka u vrtu tijekom ljeta
Tijekom ljeta mogući su napadi bolesti i štetočina, pa nam je potrebna i biološka zaštita bilja. U vrtovima se nastanjuju brojne korisne životinje, a za biološku zaštitu bilja vrlo su važne ptice.
Primjerice, jedan par sjenica može u vrijeme hranidbe svojih mladih sakupiti i do 30 kilograma gusjenica i drugih nepoželjnih gostiju koji se u ljeto mogu naći u svim vrtovima. Zato bi za te ptice u voćnjaku trebalo postavljati gnjezdilišta koja će imati okrugli otvor okrenut prema jugoistoku.
Mnoge vrste ptica poput zeba, crvenperka i češljugara uselit će se u kućice i tako brinuti da u vrtu bude što manje nepoželjnih gostiju. Ako ptice budete hranili zimi, onda će se one i u ljeto vraćati u vrt i tražiti hranu. Zato je dobro posaditi suncokrete i ostavljati vodu u plitkim posudama u vrtu.
Ježevi i žabe dobri su jer uništavaju crve, puževe i razne insekte prisutne u vrtu. Za njih je dobro usred vrta napraviti malu baru s vodenim biljem nazvanu biotop, pa će onda i opasnost od puževa biti mnogo manja.
Nikako nemojte uništavati uholaže, bumbare, pauke i grinje, jer oni kao i mnogi drugi kukci također doprinose uspostavljanju prirodne ravnoteže pošto se hrane štetnim kukcima.
Ako u vašem vrtu ne vlada prirodna ravnoteža, onda će se bolesti i štetnici zasigurno pojaviti u većoj mjeri. Tada trebate posegnuti za biološkim sredstvima i načinima zaštite, a pritom ne treba potpuno eliminirati štetočine kako ne bi došlo do narušavanja prirodne ravnoteže.
Mjere zaštite biljaka koje sprječavaju oboljenja
Temelj zdrave i otporne biljke čini zdravo tlo iz kojeg biljka raste i uzima hranu, a dokazano je i da na zdravom tlu raste manje korova. Ako tlo u vašem vrtu nema sve potrebne kvalitete, postoje prirodni pripravci uz pomoć kojih možete obogatiti tlo i potaknuti otpornost i rast biljaka.
To su najčešće pripravci od trava koje nisu otrovne i nakon čije primjene nije potrebno čekati do dozvoljene berbe kako je to, recimo, slučaj kod primjene pesticida. Mnoga istraživanja pokazala su da postoje tri grupe biljaka koje se mogu primijeniti u vrtu kako bi ubrzale rast, obogatile i gnojile tlo. To su već spomenute kopriva, gavez te sjeme i cvijet komorača. Tu su još i volovski jezik, mladice i lišće paradajza te lišće cikle.
Biljke koje će zasigurno smanjiti broj štetnika su hrastov list koji se skuplja ujesen, list rabarbare, vratić, list bazge, ljupčac, pelin, kamilica te sve biljke koje sadrže mnogo tanina. Na primjer, sadnja rajčica između zeljarica najbolji je repelent za leptira kupusara.
Biljke koje će spriječiti moguće bolesti su brezov list koji se sakuplja ujesen, češnjak, poriluk, luk, orlovska paprat te preslica. Sve navedene biljke u vrtu se mogu koristiti svježe ili osušene, a beru se neposredno prije cvatnje i po sunčanom vremenu.
Sušimo ih na čistom, sjenovitom i prozračnom mjestu. Najbolje bi ih bilo prostrijeti u tankom sloju na pocinčanu mrežu i s vremena na vrijeme ih okretati. Tako osušene biljke najbolje bi bilo čuvati u drvenim kutijama ili platnenim vrećama.
Zaštita biljaka od lisnih ušiju
Ako imate problema u vrtu s lisnim ušima i ako one jako napadaju određenu biljku, onda je to znak da je poremećena njena cirkulacija. Ponekad će u takvim slučajevima biti dovoljno da tlo oko korijena biljke prekrijete i prihranite.
Ose, pauci, bubamare i hrčci prirodni su neprijatelji lisnih ušiju. Biljke koje su ušima naročito privlačne dobro bi bilo saditi među druge biljke kako biste ih zaštitili. Primjerice, dobro je saditi bob i salatu između jagoda. Uši će se tada preseliti na bob i salatu, a jagode će ostati neoštećene.
Ako imate problem s velikim brojem ušiju, onda je dobro koristiti pripravke od orlovske paprati ili koprive. Isto tako korisno može biti zalijevanje kalijevim sapunom, pepelom, kamenim brašnom, kalcijem iz algi ili čađom. Ponekad je dobro biljke poprskati mlazom hladne vode kako biste isprali uši i to je potrebno činiti nekoliko puta uzastopce.
Zaštita biljaka od puževa
Svi koji imaju vrt, zasigurno su nekada imali problem s puževima. Ponekad se može dogoditi da oni unište veliki broj presadnica tijekom samo jedne noći. Puževi u vrtu mogu se sakupljati i suzbijati na razne načine.
Starija metoda je metoda daščice, kada se stare daščice rasporede po stazama u vrtu i jednom dnevno se sakupe puževi koji se tu skrivaju preko dana. Najbolje ih je preliti vrućom vodom i baciti na kompost.
Kod metode piva, čašice jogurta se ukopavaju u ravnini s tlom i u njih se ulije pivo do 1/3 čašice, a za zaštitu od kiše napravi se krović od lima ili od dvije daščice. S obzirom na to da puževi vole pivo, privlačit će ih njegov miris pa će dolaziti u čašu. Ova metoda je vrlo efikasna kada je riječ o crvenim puževima golaćima. Svaki drugi dan trebalo bi mijenjati svježe pivo i puževe baciti u kompost.
Pošto se puževi hrane noću, trebalo bi ih sakupljati s lampom, iako je to moguće činiti i rano ujutro. Ovo je najefikasniji način, ali i najteži, jer je ponekad po vrtu potrebno hodati u noći s lampom u jednoj ruci i bočicom pepela u drugoj. Puževe treba ubacivati u pepeo jer će u protivnom stalno bježati i morat ćete ih ponovno vraćati u bocu.
Isto tako možete tlo oko biljaka posipati kamenim brašnom i drvenim pepelom jer tako puževi neće moći do biljaka. Poslije svake kiše posip je potrebno obnavljati.
Upotreba pripravaka od biljaka
Spomenute biljke iz prve grupe upotrebljavaju se kao tekuće gnojivo koje će aktivirati život u tlu. Biljke je potrebno usitniti i staviti ih u drvene, glinene ili plastične posude – nikako ne metalne. Posuda se napuni do pola te se do vrha nalije kišnica ili voda iz rijeke ili jezera. Voda iz vodovoda nije dobra jer sadrži klor. Potom se posude stavljaju na sunce, pokrivaju se mrežicom ili daščicama te se dva puta na dan smjesa promiješa. Kad se tekućina počne pjeniti, dodaje se jedna šaka kamenog brašna na deset litara vode i tako se sprječava širenje neugodnog mirisa. Nakon tri do četiri sunčana dana, gnojnica bi trebala biti gotova.
Za zalijevanje tla oko lisnatih biljaka koristi se u omjeru jedan naprema deset, a za plodovito povrće u omjeru jedan naprema dva.
Biljke iz druge grupe pripremaju se tako da ih se usitni i namače u kišnici jedan do tri dana. Nakon toga se tekućina procijedi i njome se prska željeno voće i povrće. Ovaj pripravak treba se primijeniti prije nego što započne proces fermentacije, odnosno prije nego se na površini pojavi pjena.
Biljke iz treće grupe dovoljno je 24 sata namakati u kišnici i u istoj vodi kuhati oko pola sata. Nakon toga posudu ostavljate pokrivenu da se ohladi, pa se procijedi i prska po biljkama.
Kopriva kao gnojivo
Kopriva se kao gnojivo koristi u prvoj polovici vegetacije, naročito za lisnato i korjenasto povrće, a moguće ju je miješati s gavezom. Namočena barem 24 sata i procijeđena, kopriva se razrijedi u omjeru jedan naprema pet te se koristi za prskanje protiv lisnih ušiju na povrću i cvijeću, kao i protiv muhe na kelju i češnjakovog moljca.
Češnjakov moljac možete suzbiti i posipanjem drvenog pepela po biljkama, jer je vrlo djelotvoran i moljci nestaju.
Koprivu je moguće miješati i s pripravkom od preslice u omjeru jedan naprema jedan.
Upotreba paprati
Biljke koje se ubiru u srpnju bogate su kalijem i kao takve mogu se koristiti kao dodatak kompostu. Paprat se najčešće upotrebljava za proljetna i zimska prskanja protiv krvnog ušenca koji napada jabuku, ali i protiv ušiju na cvijeću, a posebice ružama. Može se koristiti i za ljetna prskanja a priprema se tako da se pet kilograma svježe paprati ili pola kilograma suhe potapa u 10 litara vode, potom se filtrira i razrijedi u omjeru jedan naprema deset te se tom tekućinom prska.
Preslica kao gnojivo
Preslica je vrlo efikasna protiv gljivičnih oboljenja, pepelnice, rđe, crvenog pauka, grinja i lišaja. Jedan kilogram svježe preslice bez korijena ili 150 grama suhe preslice stavlja se u 10 litara vode. Smjesa se namače 24 sata, a zatim se kuha oko pola sata. Nakon toga se ostavi na hlađenje kako bi se izlučio kremen odnosno kvarc i silicijev dioksid. Gnojivo je poslije toga spremno i prska se po lišću, koristi se i kod kovrčavosti lista breskve.
Upotreba vratića
Vratić je jedina otrovna biljka koja se koristi prilikom biološke zaštite bilja, ali potrebno je voditi računa o tome kada se bere, suši i priprema. Tri kilograma svježeg ili 300 grama suhog vratića namoči se u 10 litara vode te se ostavi jedan do tri dana.
Nerazrijeđena tekućina se potom koristi za prskanje voća – lisnih ušiju, crvi na malinama ili grinja koje se pojavljuju na kupinama. Moguće je pripremiti i uvarak od vratića u kombinaciji s preslicom i stolisnikom, koji se razrjeđuje 10 do 20 puta, a služi za pospješivanje rasta svih vrsta biljaka.
Kako biste za vrijeme velikih vrućina održali svoj vrt na životu, morate znati da je potrebno redovito brinuti o biljkama kako biste im pomogli da u takvim uvjetima dobiju sve potrebno za pravilan rast i razvoj. Kod zaštite biljaka u vrtu ljeti najbolje je koristiti biološke metode, iako je i za to potrebno malo truda, no prirodnije je i učinkovitije od umjetnih gnojiva. Svakako je i jeftinije jer sve biljke možete nabrati u okolici svog vrta. Isti je slučaj i kada se radi o prihrani biljaka.
Izvor: vrtlarica.com