Porijeklo mu je iz centralne Kine i Japana, dok ga zapadni svijet poznaje tek od kraja 19 st. Danas postoji veliki broj sorti koji se međusobno uglavnom razlikuju po boji cvijeta, listu i habitusu.
Ljetni jorgovan je listopadni do poluzimzeleni grm s povijenim granama koji može doseći i preko 3 m visine i širine, ovisno o sorti. Listovi su dugi 15 – 25 cm, kopljasti, te nasuprotni na dugim granama. Cvjetovi se formiraju na dugim grozdovima (20 – 45 cm) u obliku velikih klasova koji su rado posjećeni od pčela i osobito leptira koji se hrane nektarom od kasnog proljeća do prvih jesenskih mrazeva. Cvatnja može biti tako obilna da se grane još više poviju. Velikom broju sorti cvjetovi su miomirisni, a boje variraju od nijansa plave, ljubičaste, ružičaste, crvene i bijele. Cvijet ima vjenčić koji je cjevast i na vrhu završava s 4 latice. Unutrašnjost cjevastog dijela cvijeta je narančasta.
Budleja je brzorastući grm koji ne zahtjeva puno brige. Nema velikih zahtjeva prema tlu, osim da je dobro drenirano. Kad se jednom biljka dobro ukorijeni podnosit će dosta sušne uvjete, dok u mokrim tlima moglo bi doći do propadanja korijena, pa time i biljke. Budleje su poluzimzeleni grmovi samo u klimama s blagim zimama. Po potrebi može se obrezati do korijena, a u proljeće će potjerati nove izdanke, pa je pogodna za uzgoj i u znatno hladnijim krajevima od naših. Djelomično obrezivanje je svakako potrebno za bujniju cvatnju jer su cvjetovi na mladim granama veći i plodonosniji nego na starijim granama. Rezidbu treba obaviti između studenog i ožujka tako da se odrežu napola najdeblji izdanci biljke između dva pupa, te vrlo slabi izboji uz tlo. Za produženu cvatnja potrebno je odstranjivati odcvale cvjetove kako bi biljka mogla stvoriti nove. Plodovi budleje su u obliku malih kapsula dugim do 1 cm i ispunjenih sjemenkama.
Ljetni jorgovan voli sunčane do polusjenovite položaje, ali će najbolje uspijevati na punom svjetlu. Lako se razmnožava reznicama uzetim u listopadu koje se samo zapiknu u tlo i veći broj reznica će druge godine stvoriti manji grm koji će iste godine cvjetati.
Budleja se u engleskom govornom području zove ‘Butterfly bush’ ili u prijevodu grm leptira. Naziv je zaslužila jer je uistinu leptirima jedna od najatraktivnijih biljaka, a osobito su atraktivne sorte sa bijelim cvjetovima. Stoga treba izbjegavati upotrebu insekticida u blizini ljetnih jorgovana. Miomirisni cvjetovi bogati nektarom, sivozeleni listovi i stalno kretanje krilatih kukaca su milina u svakom krajobrazu. Kao visoka biljka dobar je izbor za pozadinu u cvjetnim gredicama, a pogodna je i za uzgoj u većim posudama. Za postizanje maksimalnog efekta sadite budleje u skupinama.